Month: Mart 2026

Časopis Mart 2026

ONLINE PRISTUP ČASOPISU

1.Jasenko Hadžiahmetović

Obračun poreza na dobit za 2025. godinu za podružnice u RS i BDBiH, osnovane od strane pravnih lica iz FBiH

Sistem oporezivanja dobiti u RS i BD u značajnoj mjeri nije usaglašen sa propisima o porezu na dobit u FBiH. O ovome moraju voditi računa ona pravna lica iz FBiH koja su registrovala podružnice u RS/BD koje su obveznici poreza na dobit ostvarenu (samo) na teritoriji RS/BD. U obzir se moraju uzeti i propisi o porezu na dohodak u RS/BD koji, takođe,  imaju uticaja na visinu porezno dopustivih rashoda prilikom sastavljanja godišnjeg poreznog bilansa. Porezni obveznici iz RS i BD dužni su Poreskoj upravi RS/BD podnijeti godišnju prijavu poreza na dobit za 2025. godinu najkasnije do 31.03.2026. godine, te u istom roku platiti obračunati (godišnji) porez na dobit. Obveznici iz RS prijavu podnose isključivo u elektronskom obliku, dok obveznici iz BD prijavu mogu podnijeti u papirnom ili elektronskom obliku, s tim ukoliko se registruju za korištenje e-portala, prijavu moraju podnijeti isključivo elektronskim putem. Za porezne obveznike je olakšavajuća okolnost da u 2025. godini u RS/BD nije bilo izmjena propisa iz oblasti poreza na dobit koje bi uticale na sastavljanje Poreznog bilansa za 2025. godinu. Iako su krajem 2025. godine u „Sl. glasniku RS“ broj 114/25 objavljene četvrte izmjene i dopune osnovnog teksta Zakona o porezu na dobit iz 2015. godine, ipak se primjenjuju tek od 1.1.2026. godine.

2.Prof.dr.sc.Semina Škandro

 Amortizacija kao instrument realnog prikazivanja vrijednosti stalnih sredstava

 Amortizacija predstavlja jedan od ključnih instrumenata finansijskog računovodstva za realno prikazivanje vrijednosti stalnih  sredstava. Njena pravilna primjena omogućava objektivnije iskazivanje finansijskog položaja i uspješnosti poslovanja, te doprinosi pouzdanosti finansijskih izvještaja. Izbor metode, stopa i vijek trajanja amortizacije mora biti zasnovan na stvarnim ekonomskim okolnostima i profesionalnom prosuđivanju, uz dosljednu primjenu računovodstvenih standarda. Računovodstveni tretman amortizacije stalnih sredstava zasniva se na primjeni MRS-a 16 – Nekretnine, postrojenja i oprema. Stoga se amortizacija ne može posmatrati samo kao tehnički obračun, već kao važan element transparentnog i odgovornog finansijskog izvještavanja. Za razliku od računovodstvenog tretmana amortizacije, kod poreznog tretmana jasno su propisane amortizacione stope i metoda obračuna koja se priznaje kod sastavljanja poreznog bilansa. Ove razlike odvode do privremenih razlika između računovodstvene dobiti iskazane u bilansu uspjeha i poreske dobiti iskazane u poreskom bilansu, što može rezultirati stvaranjem odgođene poreske imovine ili obaveza. Računovodstveni pristup obračunu amortizacije daje prioritet ekonomskom sadržaju i profesionalnoj procjeni, a poreski pristup je normativan i restriktivan, te iz toga razloga obračun amortizacije u praksi predstavlja važno područje koordinacije između finansijskog izvještavanja i poreskih zahtjeva i često je predmet kontrole.

3.Prof. dr Kristina Peštović

Nefinansijsko izveštavanje prema zahtevima Evropske regulative

Nefinansijske izveštaje u današnje vreme treba posmatrati u svetlu dopune finansijskim izveštajima kao osnova za pouzdano poslovno odlučivanje. Sa jedne strane korisnici nefinansijskih izveštaja putem ovih informacija upotpunjuju bazu informacija neophodnih za adekvanto poslovno odlučivanje. Sa druge strane pružanjem informacija o društveno odgovornom poslovanju i drugim aspektima preduzeća povećavaju mogućnost za investicije, nova ulaganja i unapređenje performansi poslovanja. Na taj način dolazi do usmeravanja kapitala u one tokove koji se odnose na održive i odgovorne investicije. I pored brojnih prednosti koje nefinansijsko izveštavanje donosi kako za preduzeće, tako i za korisnike izveštaja i širu društvenu zajednicu, ipak nefinansijsko izveštavanje nosi sa sobom i određene poteškoće. Nije jednostavno uspostaviti sistem nefinansijskog izveštavanja, obzirom da u proces kreiranja nefinansijskih izveštaja treba da bude uključen širok krug aktera. Zbog toga velike kompanije u današnje vreme imaju uspostavljen sektor ili odeljenje koje se bavi samo pitanjem nefinansijskog izveštavanja. Bez obzira na postojanje ograničenja u pogledu nefinansijskog izveštavanja jasno je da danas pa i u budućem periodu poslovanja informacije sadržane u ovim izveštaja predstavljaće jednu od osnova za poslovno odlučivanje. Zbog toga je neophodno da preduzeća počnu da se ponašaju u svom poslovanju u skladu sa ESG principima i da o tome izveštavaju na adekvatan način

4.Prof. dr Zorana Agić

 Završni račun – alat upravljanja, a ne samo zakonska obaveza

Završni račun u Bosni i Hercegovini mora prestati biti shvaćen isključivo kao retrospektivni dokument namijenjen APIF-u ili Poreskoj upravi. On predstavlja temelj upravljanja preduzećem jer služi kao „kontrolna tabla“ sa mjernim instrumentima koja menadžmentu potvrđuje uspjehe, ali i blagovremeno upozorava na probleme koji mogu ugroziti opstanak. Finansijski izvještaji su najkompletniji izvor informacija na kojem se zasniva svaka naučno utemeljena upravljačka odluka, transformišući neizvjesnost u mjerljiv rizik, a sirove podatke u stratešku mudrost. Suština ovog strateškog alata leži u njegovoj sposobnosti da pruži preciznu dijagnozu ekonomskog zdravlja kroz sistem pokazatelja likvidnosti, zaduženosti i profitabilnosti. Pravilnim „čitanjem“ bilansa, menadžment u BiH može premostiti jaz između računovodstvene dobiti i stvarne gotovine, što je u domaćem okruženju hronične nelikvidnosti ključno za izbjegavanje krize solventnosti. Nadalje, završni račun nije samo kraj jednog procesa, već polazna tačka za budžetiranje, kontrolu i projekciju budućnosti, omogućavajući upravi da modeluje buduće ishode na osnovu realnih dokaza. Važno je naglasiti da podaci u završnom računu vrijede onoliko koliko su precizni procesi koji su mu prethodili, od inventure do usaglašavanja potraživanja, te da zakonska odgovornost za istinitost ovih podataka leži isključivo na direktoru, a ne samo na računovođi. Uvođenje modernih ERP sistema i funkcije kontrolinga dodatno osnažuje ovaj temelj, pretvarajući godišnje izvještaje u sisteme ranog upozoravanja dostupne u realnom vremenu.

5.Prof. dr. Mehmed Ganić

 Transformacija računovodstva kroz umjetnu inteligenciju

 Za preduzeća koja žele ostati konkurentna u budućnosti, prihvatanje umjetne inteligencije je neophodno. Kompanije koje primjenjuju umjetnu inteligenciju sigurno će postići veću efikasnost, brzinu i preciznost u odnosu na tradicionalne metode. To će također znatno povećati njihovu vrijednost za kupce i poslovanje. Iz toga proizlazi da umjetna inteligencija dominira najvećom svjetskom računovodstvenom industrijom. Ključna promjena je u automatizaciji ponovljivih zadataka, kao što su unos podataka i obrada faktura, što je ranije bilo ponekad dugotrajno. Ovaj alat omogućava stručnjacima da brzo i precizno izvršavaju zadatke, čime se omogućava fokus na strateške ciljeve. Već je prisutna u svakodnevnim procesima kao što su: identifikacija obaveza, potraživanja, vođenje glavne knjige, vanjsko računovodstvo i upravljanje izvještajima. Primjena automatizacije i AI u računovodstvu povećava efikasnost i tačnost finansijskih izvještaja, uz veću stratešku vrijednost računovođa za klijente i organizacije. Posebna pažnja se posvećuje razvoju digitalnih kompetencija, s fokusom na kontinuirano usavršavanje putem certifikata, stručnih kurseva, mikro-znanja i radionica. Računovođe moraju stalno učiti kako bi ostali u toku s najnovijim tehnologijama i naprednim metodama analize podataka.

6.Prof. dr. sc. Jozo Piljić

Interno financijsko izvještavanje unutar proračunskih korisnika

Zbog procesa globalizacije i internacionalizacije poslovanja posebno se naglašava važnost harmonizacije financijskog izvještavanja u cilju pružanja razumljivih, pouzdanih i transparentnih informacija. Za ovaj proces zainteresirane su domaće i međunarodne institucije koje provode kontinuirane i značajne napore u postizanju navedenih ciljeva. Ovi procesi se ne događaju samo u domeni financijskog izvještavanja u privatnom sektoru, oni se događaju i u javnom sektoru. Korisnici financijskih informacija u javnom sektoru zahtijevaju što bolje prezentirane i pouzdane informacije kojima je svrha biti dobra osnova za donošenje poslovnih odluka u javnom sektoru. U cilju zadovoljenja potreba javnog menadžmenta pred financijsko izvještavanje postavljaju se visoki zahtjevi za približavanjem i dostizanjem izvještaja u realnom vremenu. Često financijski izvještaji nisu u mogućnosti ostvariti imperativ realnog vremena, ne samo zbog računovodstveno – informacijskog sustava, već zbog ukupnog načina poslovanja čitavog sustava tj. svih njegovih segmenata koji ne posluju u realnom vremenu. Obavljanje računovodstva u realnom vremenu značilo bi da javni menadžment stvara preduvjete za uspješno obavljanje upravljačke funkcije koristeći se pravovremenim i ažuriranim informacijama.

7.Mr Safija Žilić, dipl. oec

 Računovodstveni i porezni tretman sumnjivih i spornih potraživanja u Federaciji Bosne i Hercegovine (teorijski okvir, izazovi i praktična primjena)

Potraživanja od kupaca predstavljaju jedan od najosjetljivijih i najznačajnijih segmenata ukupne imovine poslovnih subjekata u Federaciji Bosne i Hercegovine. Njihova struktura, dinamika naplate i procjena naplativosti direktno utiču na likvidnost, solventnost, profitabilnost i opću finansijsku stabilnost preduzeća. U savremenom poslovnom okruženju, obilježenom čestim nelikvidnostima, prolongiranim rokovima plaćanja i otežanom naplatom, potraživanja sve više postaju izvor finansijskog rizika, ali i regulatornog izazova. Upravo iz tog razloga, pravilno računovodstveno evidentiranje, mjerenje, priznavanje i objavljivanje potraživanja predstavlja temelj istinitog i fer prikazivanja finansijskih izvještaja. Posebnu kategoriju u okviru potraživanja čine sumnjiva i sporna potraživanja, koja se odlikuju visokom vjerovatnoćom nenaplativosti ili postojanjem pravnog spora. Ove kategorije nose specifične rizike i zahtijevaju poseban računovodstveni, porezni i pravni tretman. Nepravilno ili neblagovremeno klasificiranje može dovesti do pogrešnih procjena vrijednosti imovine, iskrivljenog finansijskog rezultata, netačnog obračuna poreza na dobit i smanjenja kvaliteta informacija relevantnih za investitore, kredite i druge interesne strane. Sumnjiva i sporna potraživanja predstavljaju složen segment finansijskog upravljanja, koji zahtijeva usklađeno djelovanje računovodstva, poreskog sistema i pravnog okvira. U Federaciji Bosne i Hercegovine, računovodstveni tretman ovih potraživanja uređuju MSFI/MRS standardi, dok porezni tretman uređuje Zakon o porezu na dobit, koji uvodi stroge kriterije dokazivanja nenaplativosti.

8.Dr Mirna Pajević Rožajac

Transferne cijene

Transferne cijene su cijene koje se koriste u transakcijama između povezanih lica posebno kada se transakcije tiču prodaje robe, pružanja usluga, licenciranja, davanja pozajmica, itd. Svrha transfernih cijena je da se osigura da povezane strane posluju po tržišnim principima – tzv. "van dohvata ruke" – kao da se radi o potpuno nezavisnim stranama. Ovo je važno jer transferne cijene direktno utječu na poreznu osnovicu u svakoj zemlji i mogu se koristiti za optimizaciju (ili manipulaciju) profita i poreza (npr. prebacivanjem profita u zemlje sa nižim porezima). Kompanije koje posluju sa povezanim licima moraju voditi dokumentaciju o transfernim cijenama, obrazložiti korištene metode formiranja cijena i dokazati da cijene odgovaraju tržišnim uslovima. Studija o transfernim cijenama se obično priprema godišnje, najčešće do roka za podnošenje porezne prijave. Važno je da dokumentacija bude na zahtjev Porezne uprave dostupna bez odlaganja (najčešće u roku 45 dana od zahtjeva). Primjenom odredbi Zakona o porezu na dobit i Pravilnika o transfernim cijenama privredna društva/kompanije su u obavezi korigovati dobit u svim slučajevima kada su u povezanim transakcijama troškovi precijenjeni ili prihodi podcijenjeni, bez obzira šta piše na knjigovodstvenom dokumentu.

9.Dr. sc. Dinka Antić

Faktički vs pretpostavljeni porezi

Porezna osnovica predstavlja jedan od temeljnih elemenata oporezivanja. Od visine porezne osnovice ovisi porezno opterećenje, a time i iznos ekonomske snage poreznog obveznika koji obvezniku preostaje nakon odbitka poreza. U pogledu načina utvrđivanja porezna osnovica može biti faktička (stvarna) i pretpostavljena. Faktička porezna osnovica utvrđuje se na bazi podataka iz kojih se može ustanoviti stvarna ekonomska snaga poreznog obveznika. Pretpostavljena porezna osnovica se utvrđuje na temelju pretpostavke da je porezni obveznik ostvario ili bi mogao ostvariti prihod ili dohodak. Pretpostavljeno oporezivanje podrazumijeva pojednostavljeno oporezivanje u cilju smanjenja troškova poštivanja propisa koje snose obveznici, na način da se oporezuje pretpostavljena osnovica. Pretpostavljena porezna osnovica se najčešće javlja u dva modaliteta:  kao ex officio utvrđena osnovica i kao paušalno utvrđena osnovica. Način utvrđivanja porezne osnovice predstavlja jedan od kriterija za svrstavanje poreznih oblika, te se prema tom kriteriju porezi dijele na pretpostavljene i faktičke. Faktički porezi se utvrđuju na bazi stvarnih činjenica koje su relevantne za oporezivanje, dok su pretpostavljeni porezi oni čija se osnovica utvrđuje na osnovu pretpostavke da je porezni obveznik ostvario ili je mogao ostvariti određeni prihod ili da su nastupile činjenice koje su bitne za oporezivanje. Pretpostavljeno oporezivanje se uglavnom koristi kod oporezivanja dohotka, mada postoje i zemlje koje taj model izračuna oporezive osnovice koriste i kod oporezivanja dobiti i prometa PDV-om i akcizom, na način da se kreira jedinstvena i integralna porezna obveza za jednog obveznika.

10.Mehmed Budić

Primjer izrade poslovnog plana u poduzeću

Aktivnosti planiranja i kontrole predstavljaju najznačajnije aktivnosti upravljačkog računovodstva u svakom poduzeću. Kroz aktivnosti planiranja i kontrole, kao međuovisne procese, menadžment poduzeća upravlja na svojoj razini odgovornosti (od top menadžmenta do menadžmenta pojedinih centara odgovornosti). Proces odlučivanja objedinjava aktivnosti planiranja i kontrole, a to znači da je u svim aktivnostima koje menadžment obavlja (planira i kontrolira) prisutan proces donošenja poslovnih odluka. Aktivnost planiranja obuhvaća nekoliko faza. U prvoj fazi određuju se ciljevi poduzeća i njegovih centara odgovornosti te u ovoj fazi sudjeluju menadžeri na svim razinama odgovornosti. U sljedećoj fazi istražuju se alternativni načini, metode i postupci kojima se postavljeni ciljevi poduzeća mogu ostvariti. S obzirom na vremenski rok za koji se kvantificiraju ciljevi poduzeća, planiranje se dijeli na dugoročno i kratkoročno. Obje vrste planiranja su u funkciji ostvarenja strategije poduzeća. Dugoročno planiranje obuhvaća razdoblje duže od godine dana. Dugoročni plan obično se donosi za razdoblje od pet godina ili duže te predstavlja izvještaj o preliminarnim ciljevima i aktivnostima koje zahtijeva menadžment kako bi se ostvario strateški plan poduzeća zajedno sa širokom procjenom potrebnih sredstava i očekivanih prihoda za svaku godinu. Upravo zbog dugog roka na koji se odnose, dugoročni planovi podložni su promjenama jer su u tom vremenu moguće značajne promjene na tržištu. Kratkoročno planiranje obuhvaća razdoblje od jedne godine ili kraće (mjesec, kvartal ili pola godine). Kratkoročni plan je u funkciji provedbe dugoročnog plana, ali samo za godinu dana unaprijed te su zbog kraćeg vremenskog razdoblja na koje se odnose kratkoročni planovi puno precizniji i detaljniji. Kratkoročni planovi su jasan pokazatelj ciljeva koji se očekuju ostvariti tijekom planskog razdoblja (godine dana ili kraće), dok dugoročni planovi predstavljaju široke upute koje menadžment namjerava slijediti.

11.Jasmin Omeragić

Nadležnosti u inspekcijskom nadzoru  (ili: ko to koga, kako, zašto i koliko kontrolira i sankcionira)

Kada je u pitanju nadzor i kontrola javnih prihoda, pa i sve druge važne ili pak sporedne aktivnosti u vezi sa inspekcijskim poslovima, svaki slučaj, svaki pojedinac, svaka kontrola, zapisnik i/ili sankcija – posebna je priča. Na osnovu većine provedenih inspekcijskih nadzora uočavaju se nepravilnosti u primjeni raznih zakonskih odredbi, a u tome „prednjači“ kršenje odredbi Zakona o porezu na dodanu vrijednost i propisa zakona iz domena direktnih poreza. Pojedinačno, prvenstveno se potenciraju ovlaštenja inspektora, zatim prava i obaveze u postupku kontrole, kako u smislu zapisnika o kontroli tako i u pogledu dokaza i dokaznih postupaka, ali i u sferi rješenje o razrezu poreza, zastara, obavještenja i mišljenja UIO i PU, kao i posljedice nepoštivanja propisa. Obaveza inspektora je i da čuva povjerljive podatke do kojih je došao u vršenju inspekcijskog nadzora, oni dakle ne smiju neovlašteno saopćavati informacije do kojih dođu pri obavljanju poslova. Riječju, inspektor ima obavezu da se ponaša dostojanstveno i u skladu sa dignitetom funkcije koju vrši, što podrazumijeva zabranu zahtijevanja ili primanja bilo kakve dobiti, beneficije, naknade u novcu, usluga ili drugih oblika koristi od fizičkih ili pravnih lica. To podrazumijeva i profesionalan, ljubazan, pristojan i dostojanstven odnos prema strankama. Ali ipak, neusaglašenost propisa (čak i iz iste upravne oblasti) dovodi do situacija u kojima  su inspektori nerijetko u dilemi ne samo u pogledu etičkog kodeksa, nego i vrste nadležne inspekcije.

12.Muamer Voloder

Odnos e-aukcije i instituta neprirodno niske ponude u sistemu javnih nabavki BiH

Odnos e-aukcije i instituta neprirodno niske ponude predstavlja jedno od najproblematičnijih pitanja savremenog sistema javnih nabavki u Bosni i Hercegovini. Analiza odnosa e-aukcije i instituta neprirodno niske ponude u sistemu javnih nabavki BiH pokazuje da, iako e-aukcija predstavlja značajan napredak u smislu unapređenja konkurentnosti, transparentnosti i ekonomične potrošnje javnih sredstava, njena primjena u praksi otvara niz izazova vezanih za održivost i pouzdanost formiranih cijena. E-aukcija, kroz mehanizam elektronskog nadmetanja u realnom vremenu, često rezultira ponudama koje su znatno niže od stvarnih troškova izvršenja ugovora, pri čemu se ekonomska održivost cijena ne provjerava automatski. Ova dinamika može dovesti do situacija u kojima institut neprirodno niske ponude gubi svoju preventivnu funkciju, jer se najniža cijena percipira kao tržišno opravdana, bez dodatne analize i provjere. Jedno od rješenja koje proizlazi iz analize je uvođenje dvostruke provjere neprirodno niske ponude – prije i nakon e-aukcije. Takva procedura omogućila bi da ugovorni organ ne samo da utvrdi održivost početnih ponuda, već i da provjeri eventualno ekstremno snižene cijene nastale tokom digitalnog nadmetanja. Ovaj pristup štiti osnovne ciljeve instituta – prevenciju ekonomskih i tehničkih rizika  i istovremeno očuvanje konkurentnog karaktera e-aukcije.

13.Safeta Lukačević

Korporativna reputacija - psihološke karakteristike i gledišta

Reputacija preduzeća predstavlja ključni kapital u svijetu poslovanja. Ona je odraz percepcije javnosti o kompaniji i često je teško steći, ali lako izgubiti. Reputacija se gradi na osnovu iskustava klijenata, odnosa sa zaposlenima, društvene odgovornosti, kvaliteta proizvoda i usluga, etičkog ponašanja, i mnogih drugih faktora. Dobra reputacija može donijeti mnoge koristi, uključujući povećanje lojalnosti kupaca, privlačenje investitora, lakše privlačenje talentovanih zaposlenih i otvaranje vrata za nove poslovne prilike. Sa druge strane, loša reputacija može rezultirati gubicima u prihodima, gubicima na tržištu i pravnim problemima. U eri društvenih i digitalnih medija, reputacija se brže nego ikad širi i uticaj na nju je sveprisutan. Reputacija samo naizgled nema direktnu vezu sa činjenicom kako proizvod ili usluga trenutno kotiraju na tržištu. Ali, u konačnici itekako ima vezu sa ključnim parametrima kako što su dobit ili profit. Korporativna reputacija može se definisati kao ukupna percepcija javnosti o preduzeću, nastala kroz dugoročna iskustva, komunikaciju i ponašanje organizacije. Ona predstavlja kolektivno mišljenje sudionika o pouzdanosti, odgovornosti, kvalitetu proizvoda i etičnosti poslovanja.

14.Bernard Iljazović

Pravni okvir za zaštitu poslovne tajne u Bosni i Hercegovini

 U uvjetima globalizacije, pojačane eksternalizacije poslovanja, te sve većeg korištenja informacijsko, komunikacijskih tehnologija poduzeća su sve više izloženija različitim rizicima od neovlaštenog pribavljanja poslovnih tajni, a koji posljedično ugrožavaju njihova prava pri korištenju vlastitih inovativnih postignuća. U Bosni i Hercegovini ne postoji zakon koji oblast zaštite poslovne tajne uređuje na cjelovit način, nego je to pitanje djelomično uređeno različitim zakonima na nivou BiH. Stoga je zakonodavac pristupio izradi Zakona o zaštiti poslovne tajne kao prava intelektualnog vlasništva, kojim će se po prvi put sveobuhvatno urediti ta oblast u Bosni i Hercegovini. S obzirom na korištenje poslovne tajne kao najčešćeg oblika zaštite intelektualnog vlasništva, novi zakonodavni okvir pridonijeti će smanjivanju rizika od njezinog neovlaštenog korištenja kroz učinkovitiju pravnu zaštitu, te postizanje veće pravne sigurnosti, a što će se pozitivno odraziti na jačanje konkurentnosti i inovativnosti poduzeća, a time u konačnici i na povećanje konkurentnosti cjelokupnog bh gospodarstva.

15.Dr. Samir Sabljica

Procesno pravni modeli zaštite fizičkih lica/korisnika usluga u sektoru telekomunikacija – komparacija Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine

 U novije vrijeme država svoje regulatorne funkcije obavlja na način da svoje ovlasti delegira na agencije kojima daje regulatorne ovlasti. Ovim se nastoji uspostaviti standardi obavljanja javnih službi kako bi se poboljšao položaj korisnika usluga na tržištu. U pozadini ideje o osnivanju regulatornih agencija je nastojanje države da uredi specifične ekonomske sektore, uspostavi pravila i standarde, te agencijama osigura nadzornu ulogu nad privrednim subjektima koji pružaju određenu javnu uslugu. Regulatorne agencije se najprije pojavljuju u gospodarskim javnim službama, kao što su telekomunikacije, promet, energenti, zajedno s liberalizacijom tržišta i privatizacijom prijašnjih javnih poduzeća. Agencijski model i u Republici Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini pruža visok stepen zaštite prava fizičkih lica kao krajnjih korisnika telekomunikacionih usluga. Oba modela imaju svoje specifičnosti u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom. HAKOM ima nešto drukčije nadležnosti u odnosu na RAK. Istovjetna nadležnost obje Agencije je vezana za telekomunikacione usluge.

16.Džana Kadribegović

Pravilnik o radu na osnovu Zakona o radu

Predmet uređivanja   Zakona o radu  su rad i radni odnosi. Ovim zakonom se uglavnom garantira minimum prava radnika, a za sva ostala pitanja koja  nisu uređena  ili nisu decidno uređena zakonom, upućuje se  na  kolektivni ugovor, pravilnik o radu ili ugovor o radu.  Pravilnik o radu predstavlja jedan od temelja pravne sigurnosti ukoliko prava i obaveze iz radnog odnosa nisu uređeni zakonom, drugim propisom ili kolektivnim ugovorom.  Postupak  izrade i donošenja pravilnika o radu je prilično složen, jer  postoji prilično široka lepeza reguliranja rada i odnosa na radu. Naime, pored općeg propisa koji uređuje oblast rada kao što je Zakon o radu, postoji i niz posebnih zakona i propisa kojima se na poseban način uređuju određena pitanja iz ove oblasti (lex specialis), kolektivnih ugovora  i dr. sa kojima, također, mora biti usaglašen pravilnik o radu.

17. Savjetodavni servis

by FEB dd