U izdanju novi broj časopisa “Računovodstvo i poslovne finansije” broj 10/22

 

 

ELEKTRONSKI ČASOPIS

S A D R Ž A J

 

1.Jasmin Omeragić

Osnovne pretpostavke pri izboru pružalaca računovodstvenih usluga ili koliko nas cijene poslodavci

Budućnost računovodstvene profesije mora se zasnivati prije svega na nezavisnosti i stručnosti profesionalnih računovođa, a računovođe u tome nikako ne smiju ostati usamljeni. Profesionalne organizacije s jedne, te zakonodavna i izvršna vlast s druge strane, imaju veliku odgovornost u pogledu očuvanja nezavisnosti položaja i rada pripadnika računovodstvene profesije, kako u pogledu primjene i poštovanja međunarodno prihvaćenih zahtjeva o osposobljavanju računovođa, tako i u očuvanju integriteta struke. Odgovornost profesionalnih računovođa velika je, budući da kvalitet njihovog rada ne utiče isključivo i jedino na klijenta ili na poslodavca, već na cjelokupno finansijsko stanje države. Također, odgovornost prema javnosti i zaštita javnog interesa jeste velika obaveza profesionalnih računovođa, ali je istovremeno i najviše priznanje za značaj njihovog rada za opće dobro cijele državne zajednice. Svaka osoba koja se želi baviti poslom računovođe mora biti spremna na sve moguće izazove, ali i da im odoli, ponašajući se u skladu sa etikom profesionalnih računovođa i to prvenstveno zbog sebe, ali u svojstvu odgovornih osoba pred nadležnim organima.

2.Mehmed Budić

Računovodstvene politike i promjene računovodstvenih procjena

Računovodstvene politike predstavljaju posebna načela, osnove, dogovore, pravila i prakse koje treba dosljedno primjenjivati prilikom sastavljanja i prezentiranja financijskih izvještaja. Računovodstvene politike dozvoljeno je mijenjati samo ako je promjena zahtijevana računovodstvenim standardima ili rezultira financijskim izvještajima koji pružaju pouzdanije i značajnije informacije. Prilikom promjene računovodstvene politike efekte promjene potrebno je priznati uz primjenu retroaktivnog pristupa – kao da se računovodstvena politika oduvijek primjenjivala, osim kada je neizvodivo utvrditi učinke promjene. Usklađenja se provode na početnim stanjima kapitala (najčešće zadržane dobiti) i drugim usporednim stanjima na koja je promjena imala učinak. Promjena računovodstvenih procjena najčešće je vezana uz procjenu sumnjivih i spornih potraživanja, zastarjele zalihe, fer vrijednost financijske imovine i obaveza, vijek upotrebe i ostatak vrijednosti imovine koja se amortizira i obaveza temeljem jamstva. Efekt promjene ne priznaje se retroaktivno, nego samo u razdoblju promjene usklađenjem na stavkama kapitala, imovine i obaveza.

3.Dr. sc. Jozo Piljić

Dugoročna rezerviranja – računovodstveni i porezni tretman  

Dugoročna rezerviranja i razgraničenja i odgođene porezne obveze, iskazuju se dugoročna rezerviranja za troškove i rizike koji se priznaju i vrednuju u skladu sa MRS 37 – Rezerviranja, nepredvidive obveze i nepredvidiva imovina i drugim relevantnim Međunarodnim računovodstvenim standardima i Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja MRS/MSFI i računovodstvenom politikom, dugoročna razgraničenja i dugoročno odgođene porezne obveze. U okviru konta ove grupe knjiže se rezerviranja za troškove koji se s velikom vjerojatnošću očekuje da će nastati u razdobljima poslije datuma bilance, a posljedica su sadašnjeg obavljanja djelatnosti. Na kraju svake poslovne godine menadžment pravne osobe suočava se s poteškoćama utvrđivanja pozicija temeljnih financijskih izvještaja koje je potrebno procijeniti. Nesigurnost i mogućnost pogrešaka kao sastavni dio procesa donošenja odluka o procjeni pojedinih pozicija financijskih izvještaja dovodi do mogućnosti da financijski izvještaji nisu prikazani u skladu s odredbama MRS 1 – Prezentacija financijskih izvještaja, odnosno da ne prikazuju istinito i fer financijski položaj, financijsku uspješnost i novčane tokove pravne osobe. Kako određeni broj stavaka u financijskim izvještajima nije moguće pouzdano utvrditi, već se takve pozicije moraju procijeniti, navedene stavke procjenjuju se u skladu s odredbama MRS  8 – Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i greške.

4.Mr Safija Žilić, dipl. oec

Kontrola kvaliteta revizorskog rada kao pretpostavka kvaliteta finansijskih izvještaja

Za osiguranje kvalitetnih proizvoda ili usluga u svakoj profesiji je potreban dobar sistem nadzora i kvaliteta, pa tako i u reviziji kvalitetan nadzor rada povećava vjerojatnost da će rezultati rada biti pouzdani. Temelj za postizanje i održavanje kvaliteta je postojanje određenih pravila ponašanja, tj. načela, standarda i postupaka kojih se pripadnici pojedine struke moraju pridržavati i neprestano usavršavati. Osnovna uloga eksterne revizije je ispitati i ocijeniti jesu li finansijski izvještaji revidiranog subjekta fer i istinito prezentirani. Taj postupak provode stručne i nezavisne osobe, ovlašteni revizori. Da bi eksterna revizija bila kvalitetna i pouzdana, važno je da postoji efikasan sistem nadzora i kvaliteta iz kojeg proizilaze mnoge prednosti i poboljšanja kao što su: pouzdaniji izvještaji i rezultati revizije, kvalitetniji rad revizije, učenje i unapređenje revizijskog rada, efikasnost, efektivnost i ekonomičnost revizijskog procesa, veća odgovornost revizora kao i veće zadovoljstvo korisnika revizije. Da bi revizija bila kvalitetno provedena važno je da se revizori pridržavaju „pravila ponašanja“ koja su definisana načelima, standardima i zakonima. Cilj uspostavljanja sistema kontrole kvaliteta društava koje vrše reviziju je da se obezbijedi da registrovana društva za reviziju, njihovi vlasnici i zaposleni posluju u skladu sa međunarodnim standardima.

5.Mr. oec Elman Nadžaković

Državna revizija – čuvar državnog novca

Pod pojmom državne revizije se podrazumijeva postupak ispitivanja i ocjenjivanja finansijskih izvještaja i finansijskih transakcija jedinica državnog sektora, jedinica lokalne samouprave i uprave, pravnih subjekata koji se u cijelosti finansiraju iz proračuna ili su u većinskom vlasništvu države ili jedinica lokalne samouprave ili uprave. Obaveza javnih institucija i zvaničnika kojima je povjereno upravljanje javnim sredstvima je da za svoje postupke odgovaraju onima koji su im te odgovornosti povjerili, odnosno građanima i njihovim predstavnicima. Uloge koje vrše vrhovne revizijske institucije obuhvataju nadzor (sprječavanje neracionalnog trošenja javnih sredstava, otkrivanje zloupotreba i prevara ), uvid (utiču na poboljšanje efikasnosti i uspješnosti javnog sektora) i predviđanje (ispituju rad javnih institucija), a sve u cilju objektivne i nezavisne ocjene korištenja javnih sredstava i poboljšanja efikasnosti javne potrošnje. Kvalitetno vršenje zadataka državne revizije danas posebno dolaze do izražaja, posebno u Bosni i Hercegovini gdje politika na različite načine pokušava da djeluje na nezavisnost ovih institucija, a sve u cilju manipulacije državnim novcem.

6.Mr. oec Aida Bičo

Primjena statističkih metoda u postupku interne revizije

U dinamičnom i nesigurnom okruženju i u uslovima globalizacije, rastućeg razvoja tehnologije i konkurencije, preduzeća ne smiju gubiti puno vremena na dugotrajne analize jer dok se istraživanje završi situacija se već promijenila. U prošlosti preduzeća nisu bila velika i bilo je moguće provoditi istraživanje na cjelokupnoj dokumentaciji što nije oduzimalo puno vremena niti je bilo skupo. Danas kad je vrijeme novac i gdje se sve mijenja iz minute u minute provjeravati cjelokupnu dokumentaciju je složeno, skupo i zahtjevno. U skladu s tim razvilo se revizijsko uzorkovanje gdje revizori na temelju određenog uzorka donose svoj sud.Kontinuiranom i pravilnom primjenom statističkih metoda u reviziji omogućuje se internim revizorima jednostavnije praćenje procedura i poboljšanja rada interne revizije. Metoda uzorka kao i cjelokupan proces provedbe revizije se razvija u skladu sa promjenama na aspektu tehnologije. Pri korištenju metode uzorka već se korite raznovrsni računalni programi i vjeruje se da će u budućnosti softverski sistem još napredovati i olakšati daljnju procedure u odabiru jedinice uzorka.

7.Nedim Čustović

Revizijski i analitički postupci koje koriste interni revizori prilikom provođenja revizorskih angažmana- ( praktični primjeri )

Revizijski postupci, odnose se na proces koji se provodi kako bi se prikupili revizijski dokazi te ostvarili revizijski ciljevi. Pod pojmom priroda revizijskih postupaka podrazumijevaju se vrste testova koji interni revizor provodi kako bi ostvario ciljeve zacrtane internom revizijom. Važno je da interni revizor prilikom izbora revizijskih testova odabere one u kojima će odnos troškova i korist provođenja biti optimalan. Pritom se mogu koristiti tradicionalni revizijski postupci, a u posljednje su vrijeme sve popularniji postupci podržani računarima ili tzv. CAATs alati. Obim revizijskih postupaka zavisi o tome koliko revizor treba prikupiti dokaza kako bi ostvario ciljeve zacrtane internom revizijom. Postoje poslovni događaji koje interni revizor može testirati u potpunom obimu (100%), a postoje i oni koji su u praksi češći, a provode se metodom uzorka. Pod vremenskim periodom podrazumijeva se vremenski raspored u kojem će interni revizor provoditi testove. Prilikom prikupljanja dokaza, revizor može koristiti više načina, tj. revizijskih postupaka, a koji zavise o prirodi revizijskog angažmana. Funkcije interne revizije su proučavanje računovodstvenog sistema i sistema interne kontrole, ispitivanje računovodstvenih informacija, analiziranje ekonomičnosti, efikasnosti i efektivnosti te analiziranje posluje li organizacija u skladu sa zakonom. Interna revizija kao funkcija ima zadatak osigurati zaštitu poslovnih procesa, prepoznati slabosti u poslovanju te, po mogućnosti, uticati na donošenje poslovnih odluka kako bi se minimizirali rizici poslovanja.

8.Dr. sc. Dinka Antić

Unaprjeđenje administriranja PDV-om: preporuke EU

Bosna i Hercegovina Zakonom o sistemu indirektnog oporezivanja obvezala na kontinuirano usklađivanje PDV sistema sa standardima EU. Osim koherentne politike PDV-a potrebno je i kontinuirano primjenjivati praksu članica kojom se unaprjeđuje rad PDV administracija. Evropska komisija je nedavno objavila dijagnostički izvještaj o stanju PDV administracija u EU u razdoblju 2016-2019., u kojem je dubinski analizirano administriranje PDV-om, najbolje prakse i iskustva članica u tom području. Izvještaj sadrži preporuke za unaprjeđenje administriranja PDV-om u svim segmentima: naplate prihoda od PDV-a, postupaka kontrole, ostalih administrativnih procedura, sa fokusom na digitalizaciju registracije za PDV-e, te su obrazložene strategije koje porezne administracije u članicama EU mogu usvojiti u cilju poboljšanja interakcije sa poreznim obveznicima i unaprjeđenja procesa, kako na strani porezne administracije, tako i na strani obveznika. Prihodi od PDV-a su glavni izvor financiranja budžeta članica. U razvijenim članicama udio PDV-a u poreznoj strukturi odgovara udjelima direktnih poreza (poreza na dohodak i poreza na dobit), a u poreznim strukturama u manje razvijenim članicama, većinom novih iz istočne Evrope, je dominantan zbog nižega stepena razvijenosti. Slabije funkcioniranje PDV administracije ugrožava financiranje potreba građana i institucija članica, ugrožava financiranje institucija EU, kao i samih obveznika, koji su opterećeni troškovima poštivanja PDV propisa.

9.Dr. sc. Jasmina Hurić

Uticaj budžetske politike na makroekonomske agregate

Budžet kao osnovni instrument budžetske politike po svojoj osnovnoj definiciji predstavlja novčani predračun države kojim se određuju prihodi i rashodi državnih organa prema unaprijed određenim namjenama. Budžetska politika definiše način potrošnje odnosno namjenu svih sredstava koja postoje u budžetu. Sredstva koja se nalaze u budžetu obezbjeđuju se instrumentima poreske politike odnosno politike javne potrošnje. Ako se budžetskom politikom želi postići povećanje privredne aktivnosti onda se koristi ekspanzivna  politika kroz povećanje državne potrošnje i smanjenje poreza. Ukoliko se, pak, želi smanjiti privredna aktivnost i kontrolisati inflacija tada države posežu za kontra mjerama kroz povećanje poreskih stopa i smanjenje javnih izdataka. Praksa je pokazala, da se najbolji efekti budžetske politike postižu u kombinaciji sa mjerama monetarne i drugih makroekonomskih politika. Država svoju budžetsku politiku vodi kroz povećanje odnosno smanjenje poreske stope i povećanje ili smanjenje obima javne potrošnje (izdataka države), ovisno o tome kakve makroekonomske efekte želi postići.

10.Dr. sci. Samir Sabljica

Statistički pokazatelji državne pomoći u Bosni i Hercegovini za 2021. godinu – stanje i perspektive

Državna pomoć (engl. State aid) je oblik državne intervencije koja se koristi za promovisanje određene ekonomske aktivnosti. Posljedica takve intervencije je  da se određeni ekonomski sektori više favoriziraju u odnosu na druge te na taj način državna pomoć narušava konkurenciju jer pravi razliku između kompanija koje primaju pomoć i onih koje je ne primaju. Politika EU koja se odnosi na državnu pomoć treba da spriječi države članice da štite ili promovišu svoja preduzeća na štetu konkurencije u okviru EU. Glavni cilj je da se obezbjedi neometano funkcioniranje jedinstvenog tržišta EU, kao i da se poveća konkurentnost te da se kreira prostor bez unutrašnjih barijera bilo koje vrste. Svakako da će BiH morati uvažiti pravila Evropske Komisije po pitanju državne pomoći u smislu jačanja napora za smanjenje nivoa državne pomoći za koje se unaprijed ne može utvrditi krajnji efekat. Naime, prije same dodjele državne pomoći, davalac državne pomoći mora anticipirati svrsishodnost pomoći. Davalac bi morao znati kakva je očekivana korist za državu (što podrazumijeva općine, gradove, kantone, distrikt, entitete, državni nivo) od toga što će dodijeliti određenom privrednim subjektima državnu pomoć odnosno koji je omjer onoga što država daje prema onome što država dobija. Također, treba usvojiti sugestije Еvrоpske kоmisiјe dа se pојаčајu nаpоri zа smаnjеnjе оpćеg nivоа držаvnе pоmоći, i dа sе dоdаtnо fоkusirа nа prеlаzаk sа pоdrškе pојеdinim prеduzеćimа ili sеktоrimа nа pоdsticаnjе hоrizоntаlnih cilјеvа, kao što to čini ЕU, kао štо su zаpоšlјаvаnjе, rеgiоnаlni rаzvој, zаštitа živоtnе srеdinе, оbukа, istrаživаnjе i rаzvој.

11.Bernard Iljazović

Pravni okvir za zaštitu prijavitelja korupcije u Federaciji Bosne i Hercegovine

U trenutnim okolnostima svjedoci smo da se korupcija sa svim svojim negativnim učincima uvukla u skoro sve pore društva. Nerijetko su i sami kreatori politika i na državnoj i lokalnoj razini inkorporirani u različite oblike koruptivnih radnji, pri čemu u većini slučajeva ne snose odgovarajuće sankcije čime se ne samo da podriva pravni poredak, nego se i stvara negativna percepcija u javnosti o funkcioniranju državnih tijela. Za učinkovitiju prevenciju i sankcioniranje takvih radnji potrebno je poduzimati, odnosno donositi adekvatne mjere i to u obliku zakonskih normi. No, unatoč tim pomacima zakonodavac je napravio značajne propuste tako što je izostavio štetne radnje ključnih aktera u vrhu zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti, što znači da i oni koji su nerijetko upleteni u različite koruptivne radnje neće biti sankcionirani. S obzirom da je postojanje korupcije u dosta slučajeva teško dokazati, a i koja se pod spregom određenih lobija i uspješno zataškava, prijavitelje korupcije se tako stavlja u nezavidan položaj, odnosno da će biti izloženi visokim novčanim kaznama zbog lažnog prijavljivanja, što će ih samo demotivirati na prijavljivanje koruptivnih radnji. U konačnici, takvim zakonskim normama neće se uspostaviti učinkoviti mehanizmi za provođenje zaštite prijavitelja korupcije, te krenuti u istinsku borbu protiv korupcije.

12.Džana Kadribegović         

Ovlaštenja i obaveze  zaposlenika na osnovu Zakona o  vijeću zaposlenika

Zakonom o radu, koji je u okviru reforme radnog zakonodavstva donesen 1999. godine,  predviđen je  osnov za donošenje i ostalih propisa iz oblasti radnog zakonodavstva. Propisano je, također, da se način i postupak formiranja vijeća zaposlenika, kao i druga pitanja vezana za rad i djelovanje vijeća zaposlenika uređuju posebnim zakonom.  S tim u vezi, donesen je Zakon o vijeću zaposlenika i objavljen  u „Službenim novinama Federacije BiH“, broj 38/04, kojim je predviđeno učešće zaposlenika u odlučivanju o pitanjima koja se odnose na poslovnu politiku poslodavca kao i   organiziranje  tijela koje će pružati zaštitu u ostvarivanju prava i interesa zaposlenika. Vijeće zaposlenika, prema poslodavcu  ima ovlaštenja i obaveze, dok poslodavac ima samo obaveze koje je dužan da poštuje. Zakonom je propisana obaveza poslodavca  da o pitanjima koja su od interesa za ekonomski i socijalni položaj zaposlenika informira vijeće zaposlenika,  konsultuje i pribavlja prethodnu saglasnost vijeća zaposlenika.

13.Safeta Lukačević

Ergonomija – pristup, analiza i oblikovanje radnog mjesta

Ergonomija nauka o uslovima rada, ljudi i radno okruženje (grč.)  po definiciji je naučna disciplina (nauka o radu) kojoj je zadatak da istražuje ljudski organizam i ponašanje, te pruža podatke o prilagođenošću predmeta s kojima čovjek dolazi u kontakt. Dakle, ergonomija proučava anatomske, fiziološke i druge parametre ljudskog tijela. To nije nezavisna nauka nego se koristi podacima svih disciplina koje se bave čovjekom (medicinom, psihologijom, matematikom, optikom, akustikom itd.). Ergonomija omogućava da se kvalitetno radi, poveća proizvodnja, smanji broj profesionalnih oboljenja i da se poveća efikasnost i sigurnost upotrebe predmeta. Ergonomija mora biti najčvršće povezana s konstrukcijom i tehničkim projektovanjem proizvoda (s jedne strane) i dizajniranjem (s druge strane). Dizajn ne može mijenjati čovjeka, ali putem ergonomije saznaje o činjenicama koje su čovjeku potrebne. Upravo ergonomija omogućava dizajneru da prilagođava ili promijeni predmet u najprikladnijoj kombinaciji za čovjeka. Idealna situacija kaže da bi dizajn nekog uređaja trebao početi od čovjeka, ali najčešće se događa suprotno. Zato je važno uočiti da je dizajn oblikovan za ljude na osnovu podataka o konačnom korisniku. Ergonomija kao nauka daje principe dimenzija za oblikovanje predmeta s kojim korisnik dolazi u doticaj. Ergonomija je moglo bi se reći nauka koja se bavi dizajnom proizvoda tako da oni najbolje budu prilagođeni ljudskom tijelu.

 

14. Savjetodavni servis

15. Saopštenja za primjenu propisa

16. Podaci o trgovanju vrijednosnim papirima u FBiH