1. Dr Milica Vidović
Povrat PDV-a na kupovinu prve nekretnine u Bosni i Hercegovini- Analiza zakonodavnog i podzakonskog okvira-
Usvajanjem Zakona o dopunama Zakona o porezu na dodatu vrijednost u sistem indirektnog oporezivanja Bosne i Hercegovine po prvi put je uveden institut povrata PDV-a fizičkim licima prilikom kupovine prvog stambenog objekta. Ova mjera predstavlja presedan u domaćem fiskalnom sistemu, budući da porez na dodatu vrijednost, iako sa stanovišta poreskih obveznika alokativno neutralan, u potpunosti opterećuje krajnjeg potrošača, zbog čega je i uveden mehanizam povrata, te PDV dobija eksplicitnu socijalnu i demografsku funkciju usmjerenu ka stabilizaciji stambenog standarda stanovništva. Sa stanovišta zaštite sistema, implementirani su rigorozni kontrolni mehanizmi – poput sedmogodišnjeg retrospektivnog nekretninskog cenzusa, petogodišnje zabrane otuđenja i izdavanja nekretnine, te limitiranja priznate cijene prema statističkim podacima Agencije za statistiku BiH -čiji je primarni cilj sprečavanje zloupotreba, špekulacija i neograničenog subvencionisanja lica koja već posjeduju nekretnine ili luksuznog segmenta tržišta. Primjena ove mjere stavlja pred Upravu za indirektno oporezivanje novi institucionalni i operativni izazov jer UIO po prvi put stupa u neposredan upravno-pravni odnos sa fizičkim licima kao poreznim destinatarima. Uspješna praksa zahtijeva visoku efikasnost u upravnom postupku, administrativnu koordinaciju kroz elektronsku razmjenu podataka sa nadležnim geodetskim, imovinsko-pravnim i poreskim organima, kao i dosljednu primjenu prelaznih režima i pravnih lijekova. Uspjeh ove mjere u praksi zavisiće od toga koliko će institucije biti brze i ujednačene u radu, kao i od poštenog i dosljednog poštovanja zakonskih pravila od strane samih građana koji traže povrat.
2. Fuad Balta
Nova zakonska rješenja u platnom prometu Federacije BiH
Nakon donošenja Zakona o fiskalizaciji transakcija u Federaciji BiH, Zakona o deviznom poslovanju, Izmjenama i dopunama Zakona o mikrokreditnim organizacijama, u “Službenim novinama Federacije BiH”, broj 59/26 objavljena su tri nova zakona: Zakon o računima za plaćanje, Zakon o elektronskom novcu i Zakon o platnim uslugama koji upotpunjavaju set finansijskih propisa usklađenih sa propisima Evropske unije. Naznačeni zakoni stupili su na snagu 13. avgusta tekuće godine, ali je odgođen regulativni period za primjenu istih. Tako će pružaoci platnih usluga biti dužni da obavljanje poslova vezanih za račune za plaćanje usklade sa odredbama Zakona o računima za plaćanje u roku od pet mjeseci, s tim što će Ministarstvo finansija i Vlada Federacije, te Finansijsko – informativna agencija i Agencija za bankarstvo, svako u okviru svojih nadležnosti, u odnosu na pojedine članove navedenog zakona imati obavezu da pripreme sve što je potrebno za nesmetano provođenje istog, tim prije što donošenjem Zakona o računima za plaćanje prestaje da važi Zakon o unutrašnjem platnom prometu.
3. Dr.sc. Dinka Antić
Digitalna transformacija poreznih adminstracija od modela 1.0 do modela 3.0: futurizam ili bliska budućnost
Prvi korak u procesu digitalizacije poreznih administracija prema modelu 3.0 je korištenje digitalnog identiteta. Istraživanja OECD-a (2022) su pokazala da veliki broj članica u sferi oporezivanja primjenjuje sisteme digitalnog identiteta, koji su potrebni poreznim obveznicima za pristup rastućem broju poreznih usluga, uključujući registraciju, upravljanje osobnim i poslovnim podacima, podnošenje poreznih prijava i plaćanja. Međutim, za razliku od nacionalnog digitalnog identiteta korištenje globalnog digitalnog identiteta je suočeno sa niz poteškoća i prepreka. Prvi razlog jeste razlika u stepenu digitalizacije poreznih administracija i vlada u cjelini. Situacija u kojoj postoje brojne nacionalne porezne administracije koje su tek na početku procesa digitalizacije ograničava i usporava proces globalne digitalizacije poreznih administracija. Porezni obveznici koji posluju u više država su suočeni sa različitim propisima i pravilima, od potrebe da koriste papirne obrasce do sistema višestrukih identiteta. Osim toga, obveznici su suočeni sa različitim setovima podataka koje je potrebno dostaviti, različitim standardima i zahtjevima za izvještavanjem. Veliki problem je u globalnom poslovanju provjeriti porezni status poslovnih partnera, pogotovo u situaciji kada postoji ogroman broj transakcija. S druge strane, i porezne administracije se bore kako da ustanove da li se radi o pravom obvezniku, da to rade u pravo vrijeme, uz veliki rizik od dvostrukog oporezivanja ili dvostrukog neoporezivanja. Navedeni problemi su značajni i imaju rastući trend uporedo sa rastućom digitalizacijom globalne ekonomije i rastućim trendom prekograničnog poslovanja između kompanija i transakcija sa pojedincima.
4. Mehmed Budić
Odnos novčanih tokova i dobiti poduzeća – utvrđivanje i analiza kvalitete dobiti
Izvještaj o novčanim tokovima pruža informacije o novčanim tokovima, prije svega eksternim korisnicima financijskih izvještaja, poput investitora, kreditora i ostalih. Izvještaj o novčanim tokovima je jedan od temeljnih financijskih izvještaja koji pokazuje izvore pribavljanja, kao i načine upotrebe novčanih sredstava. S obzirom na mnogobrojne mogućnosti manipuliranja poslovnim rezultatom, sve veći naglasak stavlja se na izvještaj o novčanim tokovima prilikom donošenja investicijskih odluka. Investitori bi, osim same profitabilnosti poduzeća, trebali uzeti u obzir i koliko poduzeće generira novca iz svoje osnovne djelatnosti odnosno koliki su novčani tokovi iz poslovnih aktivnosti. Ukoliko poduzeće posluje profitabilno, a ne ostvaruje pozitivne novčane tokove, potrebno je analizirati kvalitetu dobiti te koji su razlozi negativnih novčanih tokova. Dobit je kategorija koja pokazuje uspješnost poslovanja, dok novčani tok pokazuje ima li poduzeće sposobnost održati svoje poslovanje. Poduzeće može ostvarivati dobit i istovremeno se suočavati s problemima likvidnosti ako nema dovoljno raspoloživog novca za podmirenje svih obveza. Otuda je uspješno upravljanje novčanim tokom jedan od temeljnih preduvjeta financijske stabilnosti i kontinuiteta poslovanja.Prema tome, prilikom ocjene uspješnosti poslovanja poduzeća, trebalo bi uzeti u obzir i financijske pokazatelje koji se računaju korištenjem informacija iz izvještaja o novčanim tokovima. Na temelju različitih pokazatelja kvalitete dobiti analizirat će se neusklađenosti između novčanih tokova i dobiti odnosno koliko je ta neusklađenost opravdana ili ne.
5. Prof. dr Kristina Peštović
Likvidnosti i profitabilnosti preduzeća u funkciji finansijske stabilnosti
Likvidnost i profitabilnost predstavljaju dve osnovne dimenzije finansijskog poslovanja koje zajedno određuju uspešnost, stabilnost i dugoročnu održivost preduzeća. Iako imaju različite funkcije, njihov međusobni odnos je neraskidivo povezan, jer odluke koje utiču na jednu od ovih kategorija gotovo uvek proizvode posledice i na drugu. Upravo zbog toga savremeni finansijski menadžment ne može biti usmeren isključivo na maksimizaciju dobiti ili održavanje visokog nivoa likvidnosti, već na uspostavljanje optimalne ravnoteže između ova dva cilja. Likvidnost predstavlja sposobnost preduzeća da u predviđenim rokovima izmiruje svoje kratkoročne obaveze korišćenjem raspoloživih obrtnih sredstava Ona predstavlja jedan od osnovnih pokazatelja finansijske stabilnosti, jer omogućava nesmetano odvijanje poslovnih procesa, održavanje poverenja dobavljača, kreditora, investitora i drugih zainteresovanih strana, kao i očuvanje kontinuiteta poslovanja. Sa druge strane, profitabilnost predstavlja sposobnost preduzeća da ostvaruje dobit angažovanjem raspoloživih resursa. Ona pokazuje koliko efikasno preduzeće koristi svoju imovinu, kapital i druge proizvodne faktore u procesu stvaranja vrednosti. Održiva finansijska stabilnost ostvaruje se uspostavljanjem optimalnog odnosa između likvidnosti i profitabilnosti, pri čemu kvalitetno upravljanje obrtnim kapitalom predstavlja jedan od najvažnijih instrumenata finansijskog menadžmenta.
6. Prof.dr.sci. Almir Alihodžić
Bankoosiguranje u Bosni i Hercegovini: tržišni pokazatelji i razvojni potencijal
Bankoosiguranjepredstavlja jedan od najznačajnijih oblika saradnje između banaka i osiguravajućih društava, zasnovan na distribuciji proizvoda osiguranja putem bankarskih institucija. Primjenom ovog poslovnog modela banke diversifikuju izvore prihoda i proširuju ponudu finansijskih usluga, dok osiguravajuća društva ostvaruju efikasniji pristup tržištu i većem broju klijenata. Istovremeno, korisnicima se omogućava jednostavniji pristup različitim finansijskim i osiguravajućim uslugama na jednom mjestu. Iako navedeni pokazatelji potvrđuju postojanje prostora za dalji razvoj, bankoosiguranje u Bosni i Hercegovini još uvijek nije dostiglo nivo razvijenosti karakterističan za razvijena evropska tržišta. Njegov razvoj ograničavaju regulatorna fregmentiranost, relativno nizak nivo finansijske pismenosti stanovništva, nedovoljna razvijena kultura osiguranja, kao i potreba za snažnom saradnjom između banaka i osiguravajućih društava. Budući razvoj bankoosiguranja trebalo bi usmjeriti prema unapređenju regulatornog i institucionalnog okvira, razvoju jednostavnijih i klijentima prilagođenih proizvoda osiguranja, edukaciji zaposlenih i korisnika finansijskih usluga, te intenzivnijem korištenju digitalnih kanala distribucije.
7. Mr menadžmenta Safija Žilić, dipl. oec
Skupština dioničkog društva i pravo odlučivanja prema listi dioničara, pravo i tržišna praksa
Skupština dioničkog društva predstavlja mjesto na kojem se na najneposredniji način susreću pravo i ekonomija. Ona nije samo formalni organ društva, već prostor u kojem vlasništvo nad kapitalom dobija svoj konkretan izraz kroz pravo odlučivanja. Upravo kroz skupštinu dioničari ostvaruju svoj uticaj na upravljanje društvom, potvrđuju ili osporavaju odluke upravljačkih struktura i, što je posebno važno, preuzimaju odgovornost za strateške smjerove razvoja. Dionice kao finansijski instrument omogućavaju brze i česte promjene vlasništva, pa se sastav dioničarske strukture može mijenjati i u vrlo kratkom vremenskom periodu. Time se postavlja pitanje koliko pravni mehanizmi koji uređuju pravo učešća u skupštini prate ovu dinamičnost. U središtu tog pitanja nalazi se lista dioničara. Ona predstavlja formalni presjek vlasništva u određenom trenutku i služi kao osnov za utvrđivanje koji dioničari imaju pravo da učestvuju u radu i odlučivanju skupštine. Međutim, upravo taj „presjek u vremenu“ postaje problematičan u uslovima kada se vlasništvo kontinuirano mijenja, jer može dovesti do situacije da o sudbini društva odlučuju lica koja u trenutku donošenja odluka više nisu njegovi stvarni vlasnici. Ova napetost između formalnog i stvarnog posebno dolazi do izražaja kod ponovljenih skupština. Razvoj pravnog okvira treba biti usmjeren na preciziranje ključnih elemenata koji određuju odnos između liste dioničara i prava odlučivanja. To prije svega podrazumijeva jasnije uređenje referentnog datuma, eksplicitno definisanje pravila za ponovljene skupštine, kao i skraćivanje vremenskog razmaka između evidencije i odlučivanja.
8. Muamer Voloder
Odustajanje od zaključenja ugovora od strane izabranog ponuđača u postupku javne nabavke
Analiza pravnih posljedica odustajanja od zaključenja ugovora od strane izabranog ponuđača pokazuje da se radi o kompleksnom institutu koji se nalazi na granici javnog i privatnog prava. Posebno pravno pitanje predstavlja situacija u kojoj ponuđač kojem je dodijeljen ugovor odbije njegovo zaključenje ili propusti izvršiti radnje koje predstavljaju pretpostavku za zaključenje ugovora. Takve situacije u praksi nisu rijetke, naročito u okolnostima značajnih tržišnih promjena, povećanja cijena sirovina, poremećaja u lancima snabdijevanja ili nakon okončanja elektronske aukcije kada ponuđači, nastojeći ostvariti konkurentsku prednost, ponude cijene koje kasnije smatraju ekonomski neodrživim. Posljedice takvog postupanja ne pogađaju samo ugovorni organ, već mogu dovesti do odlaganja realizacije javne nabavke, povećanja troškova postupka, ugrožavanja kontinuiteta pružanja javnih usluga i narušavanja osnovnih načela ekonomičnosti i efikasnosti javne potrošnje. posebno pravno pitanje predstavlja situacija u kojoj ponuđač kojem je dodijeljen ugovor odbije njegovo zaključenje ili propusti izvršiti radnje koje predstavljaju pretpostavku za zaključenje ugovora. Pravni režim odustajanja od zaključenja ugovora u sistemu javnih nabavki Bosne i Hercegovine predstavlja balans između potrebe zaštite javnog interesa i očuvanja autonomije volje privrednih subjekata. Efikasnost tog balansa u velikoj mjeri zavisi od pravilne primjene postojećih normi, ali i od daljeg razvoja sudske i upravne prakse koja će doprinijeti ujednačavanju kriterija i jačanju predvidivosti pravnih posljedica.
9. Alan Vajda, mag. iur
Izmjene i dopune Zakona o zapošljavanju stranaca u Bosni i Hercegovini
Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zapošljavanju stranaca (“Službene novine Federacije BiH”, broj 111/2012. i 36/2026.) koji je na svojoj 25. redovnoj sjednici održanoj 15. svibnja 2026. godine donio Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine uređuju se uvjeti, način i postupak zapošljavanja stranih državljana i osoba bez državljanstva u Federaciji Bosne i Hercegovine, izuzeci od izdavanja radne dozvole, prestanak važenja radne dozvole, vođenje evidencija o izdatim radnim dozvolama i druga pitanja od značaja za zapošljavanje stranaca. Stranci na osnovu ovog zakona ne mogu biti stavljeni u nepovoljniji položaj na osnovu: spola, spolnog opredjeljenja, bračnog stanja, porodičnih obaveza, starosti, trudnoće, jezika, vjere, političkog i drugog mišljenja, nacionalne pripadnosti, socijalnog porijekla, imovnog stanja, rođenja, rase, boje kože ili neke druge osobne karakteristike. Stranci zaposleni kod domaćih pravnih i fizičkih lica imaju ista prava, obaveze i odgovornosti kao i zaposleni državljani Federacije Bosne i Hercegovine u skladu sa propisima o radu i zapošljavanju, kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu, ako međunarodnim sporazumima nije drugačije određeno.
10. Bernard Iljazović
Reguliranje rada državljana trećih zemalja putem Agencija za privremeno zapošljavanje u Republici Hrvatskoj
Zakonom o radu reguliran je fleksibilan oblik zapošljavanja i rada putem agencije za privremeno zapošljavanje. U posljednje vrijeme s porastom broja stranih radnika na tržištu rada u Republici Hrvatskoj zamjetan je i porast agencija za privremeno zapošljavanje radnika. Naime, poslodavci u Republici Hrvatskoj koriste sve više usluge tih agencija za zapošljavanje stranih radnika. Međutim, pri zapošljavanju stranih radnika, poslodavci se moraju pridržavati određenih zakonskih ograničenja, a kako bi se zaštitila prava ustupljenih radnika. Iako je ustupljenim radnicima osigurana odgovarajuća zakonska zaštita, i sami radnici moraju voditi računa da njihova prava ne budu narušena, te prijavljivati nepoštena postupanja poslodavaca, ali i korisnika kod kojih su na privremenom radu. U tu svrhu, nužne su redovitije i intenzivnije kontrole nadležnih inspekcijskih tijela, a upravo kako bi se prevenirala sve češća kršenja prava ustupljenih radnika.
11. Dr. sci. Asja Gojačić
Učinkovito vodstvo kao temelj uspješnosti organizacije
Vodstvo je jedna od središnjih funkcija menadžmenta. Ono što često razlikuje izvrsne menadžere od onih koji su samo dobri jest njihova sposobnost uspješnog vođenja. Pod vodstvom podrazumijevamo proces motiviranja, utjecanja i usmjeravanja drugih članova organizacije kako bi produktivno djelovali u ostvarivanju organizacijskih ciljeva. Menadžment i vodstvo nisu dva različita zadatka koji zahtijevaju različite vještine, oni predstavljaju međusobno povezane aspekte iste menadžerske uloge. Svi su menadžeri ujedno i vođe, oni moraju učinkovito obavljati funkciju vodstva kako bi bili uspješni i u drugim funkcijama menadžmenta – oblikovanju strategije, planiranju, organiziranju, kontroliranju i razvoju zaposlenika. To se ne odnosi samo na top menadžere, već i na menadžere na nižim razinama organizacije, koji moraju učinkovito voditi svoje divizije, funkcije, organizacijske jedinice i timove kako bi ostvarili postavljene ciljeve. Tijekom godina razvilo se pet različitih pristupa proučavanju vodstva, od kojih svaki pridonosi boljem razumijevanju prirode učinkovitog vodstva. To su pristup moći i utjecaja, pristup osobina ili kompetencija, bihevioralni pristup, kontingencijski pristup i transformacijski pristup. Ovi različiti pristupi nisu međusobno isključivi. Promatrani zajedno, ovih pet pristupa pružaju cjelovit uvid u čimbenike koji pridonose učinkovitom vodstvu.
12. Džana Kadribegović
Izumi i tehnička unapređenja radnika i zabrana takmičenja sa poslodavcem
U Zakonu o radu propisano je postupanje u slučaju izuma, predmeta industrijskog dizajna i tehničkog unapređenja na radu ili u vezi sa radom. Zakonodavac je zaštitio poslodavca u smislu da izum ili tehničko rješenje koje je ostvario radnik pripadaju poslodavcu, jer je radom kod tog poslodavca omogućeno radniku da dođe do određenog izuma ili tehničkog rješenja. U cilju zaštite poslodavca, u Zakonu o radu zabranjeno je radniku da informacije odnosno poslovne tajne koje je saznao na radu ili u vezi sa radom iskoristi u vlastite svrhe ili u svrhu jačanja konkurencije poslodavcu. Ako poslodavac primijeni tehničko unapređenje odnosno tehničko rješenje ostvareno racionalizacijom odnosno novatorskim rješenjima koje je predložio radnik, obavezan je radniku isplatiti naknadu koja se utvrđuje kolektivnim ugovorom, ugovorom o radu ili posebnim ugovorom.
13. Safeta Lukačević
Tiho odustajanje ili otkaz
Tiho odustajanje ne označava formalni prekid radnog odnosa, već svjesnu odluku zaposlenika da redukuje svoj radni angažman na bazični nivo definisan ugovorom o radu. Zaposlenici koji praktikuju tiho odustajanje obavljaju svoje bazične dužnosti, ali striktno odbijaju učešće u prekovremenom radu, neplaćenim aktivnostima, te ne pokazuju proaktivnost koja prevazilazi formalne opise njihovih radnih mjesta. Ovaj fenomen je privukao ogromnu pažnju naučne i stručne javnosti nakon globalne krize izazvane pandemijom COVID-19, koja je primorala milione radnika da reevaluiraju svoje životne prioritete i ulogu rada u sopstvenom identitetu. Fenomen se više ne posmatra kao izolovani čin individualne lijenosti, već kao jasan simptom dubljih, strukturalnih i psiholoških problema unutar modernih organizacija. Sa stanovišta psihologije pojedinca, tiho odustajanje je zapravo racionalan i funkcionalan odbrambeni mehanizam. Kada organizacija prekrši nepisani psihološki ugovor – tražeći od radnika konstantnu dostupnost i prekovremeni rad, a zauzvrat nudeći samo stagnaciju i pritisak – radnik sasvim prirodno povlači svoje vanserijsko zalaganje. To je pokušaj samospasa i postavljanja zdravih granica kako bi se spriječilo potpuno profesionalno izgaranje (burnout). Tek kada organizacije shvate da je zdrav i motivisan radnik njihov najveći kapital, a ne samo trošak na papiru, fenomen tihog odustajanja će izgubiti svoju svrhu.
14. Savjetodavni servis
15. Saopštenja za primjenu propisa
16. Podaci o trgovanju vrijednosnim papirima u FBiH